(Al signor Di Sciacca)
Me nannu...
putiaru a cridenza.
Chi cori 'ranni chi avìa
me nannu,
'u vaju dicennu
sicutivu e tuttu l'annu.
Era forti, bebbru, pulitu e valurusu,
ma 'nanzituttu, era un omu ginirusu.
A tutti rispittava, a cuegghè* ajutava,
pi tutti 'na parola di cunortu truvava;
era veranenti un omu bravu e caru,
ma pi sfurtuna so, faciva 'u putiaru.
Viniva, cu facci stritta, 'a zia Cuncetta,
e si
pigliava ogni cosa facennu detta.
Salutava 'u zi' Turiddru: "Comu semu?"
E accatava a robba a "po' ni videmu".
O vernu si vinniva a tutti a cridenza,
pi amuri e
carità o pi binivulenza.
Veniva 'a stati, cu 'u misi di giugnu,
e
tutti accattavanu
a "po' ti dugnu".
Cu tanta robba, c'avia me nannu,
campava mort'i fani tuttu l'annu!
Cu tanta pruprità, si
truvà cu nenti,
e fu abbannunatu di tutti 'i so parenti.
"Me nannu, pi fari cridenza,
persi
l'amici e puru la vilanza.
Ma
i' ca giustu vogliu travagliari,
cu
voli 'a robba... mi
l'av'a pagari".
(Pino Bullara)
*Cuegghè=
Chiunque (da "cu è è")